Lolita, qu'ai-je fait de ta vie?

17.06.2017.

OCPD

U više navrata su me pitali da li imam neku vrstu OCD-a. Mislim da većina ljudi nije svjesna ozbiljnosti takvog mentalnog stanja, niti je ustvari svjesna da je OCD mentalna bolest. Doduše, u društvu u kojem se ja krećem, a vjerujem da je tako kada se uzme u obzir čitava naša divna država, mentalnim bolestima se ne pridaje dovoljna pažnja. Nekako se umanjuje važnost mentalnog zdravlja. Više puta sam imala priliku čuti da psiholozi i psihijatri nisu "doktori" već neki šarlatani. Ako neko ima dijagnosticiranu mentalnu bolest postoje dva tabora ljudi oko njega. Prvi je tabor "ma nije njemu ništa, besposlen pa glumata" a drugi "ovaj je za ludare, otpisan totalno". Između nema.

Sa druge strane, internet društvo, muzika, filmovi, posljednjih godina glorifikuju i romantiziraju mentalne bolesti. Depresija je tako predstavljena kao nešto bezazleno, stanje prouzrakovano pretežno ljubavnim problemima. Licima djevojaka depresivan izgled daje neku posebnu ljepotu pa su većinom potpuno našminakne, sređenih frizura, i obučene u neku minimalnu odjeću dok se izležavaju na kauču i zavodljivo uzdišu tužne i očajne. Ja lično mislim da je to jedan jako opasan trend posebno kada se uzme u obzir da su veliki broj internet korisnika djeca još uvijek nedovoljno razvijenog mentalnog sklopa.

Tako se na filmu ili seriji lik koji navodno ima OCD predstavlja kao osoba sa još jednom simpatičnom osobinom kao što je kuckanje tri puta prije nego što izađe iz kuće. Jednostavno je pomalo šašav. Daleko je to od stvarnosti u kojoj žive ljudi sa OCD poremećajem.

OCD predstavlja obsessive - compulsive disorder u kojem ljudi imaju neželjene misli koje se ponavljaju, osjećaje i opsesije te zbog toga izvode određene rituale, da bi smanjili ili se u potpunosti rješili tih neželjenih misli, ali ti rituali dovode do samo privremenog olakšanja, a njihovo neizvođenje može da ozbiljno poveća nivo anksioznosti koji je kod takvih osoba skoro uvijek veći od onog kod prosječnih osoba. Ako se ne tretira, ovaj poremećaj može da ozbiljno ugrožava svakodnevni život osobe koja pati od njega, kao što su odlazak na posao, u školu, u kupovinu, itd.

Ono za što većina ljudi miješa OCD je OCPD, (obsessive compulsive personality disorder). OCPD je "poremećaj ličnosti" a ne mentalna bolest, i to je možda i prva i najveća razlika. Ljudi sa OCPD-iom su pretežno previše posvećeni detaljima, urednošću, redom, organizacijom, perfekcionizmom, ponekad čak i na uštrb novim iskustvima, spontanošću i tome slično. Vjerujem da skoro svaka osoba ima jednu stvar u svom životu kojoj pridaje mnogo pažnje i jako joj je stalo da su te stvari u nekom organizovanom redu. To što volite slagati knjige po abecednom redu ne znači da patite od OCD-a.

Ja imam OCPD, koji je malo više izražen nego kod prosječne osobe, čim je vidno primjetan. Moja odjeća mora biti složena prema dvije kategorije: namjeni i bojama. I to bojama onako kako ide u spektru boja, od crne do bijele. Iz tog se razloga u mom ormaru pretežno nalaze crne, sive, smeđe, bež i bijele stvari iako ja volim sve boje, ali se vrlo često ne uklapaju u moj redoslijed slaganja. Ponekad napravim iznimku sa tirkiznom bojom ali mi jako bode oči kad otvorim ormar. Sve vješalice moraju biti jednako odmaknute jedna od druge i na svakoj se moraju nalaziti dvije stvari. Moje školske knjige također moraju biti složene prema veličini, vrsti knjige i onda prioritetu. Iako 90% njih ni ne pogledam. Kada se vozim negdje brojim bandere pored kojih prođemo, ako hodam uz stepenice brojim stepenice, ako prelazim semafor brojim bijele pruge na zebri. Znam broj stepenica u svakoj kući u kojoj sam bila, i tako dalje. Te stvari radim jer mi pružaju osjećaj kontrole. I sigurna sam da svi imate tu jednu stvar oko koje ste vrlo izričiti i specifični i kojoj pridajete mnogo važnosti. Koja je vaša*