I remained too much inside my head
ended up losing my mind.

31.10.2017.

O vremenu.

Pišem jedan post već osam dana. Nikako nemam vremena i energije da ga napišem do kraja i objavim. Onda sam slučajno pritisnula iksić i sve izbrisala. Muči me jedan san, i ne mogu da nađem nikakvo odgovarajuće tumačenje. Mislim, nije moj san, tuđi je san, ali sam ja u njemu.

Ovu nedelju sam slobodna. Moram isplanirati dan u detalje, posljednji put kad sam bila slobodna nedelja mi je prošla totalno bezveze. Možda odem u Zenicu, ili u Goražde. Problem je što tamo više nemam nikoga, pa mi se ne da sjediti u stanu čitav dan, hoću da izađem, prošetam, popijem kafu, pojedem picu u Monzi. Postoji li još uvijek?!

Čitam jednu knjigu već 4 sedmice, ali ne odustajem.

Na psisak stavljam sve što mi treba. Danas idem u Jumbo kupiti pribor <3

22.10.2017.

Nedelja.

Već mjesec dana se budim sa bolnim i otečenim tijelom. Boli me skoro svaki mišić na tijelu, kosti, ruke, prsti ... Nemam vremena ni za šta, ne pijem više kafu sa svojima, ne jedem sa njima. Život mi se sveo na ustajanje, dovlačenje na posao, preživljavanje radnog dana i onda odvlačenje kući na tuš i spavanje. Čitava komunikacija sa ostatkom svijeta se svodi na povremene razgovore kad ugrabim vremena na poslu da odgovorim na poruku, to bude pretežno naveče. Ne znam da li je lijepo ili ružno vrijeme napolju jer odem dok je još mrak i dođem kući po mraku. Ne idem na terapije jer nemam vremena za njih. Sve me, ali apsolutno sve na tijelu me boli.

U suštini mi je jako teško iako glumim u kući i pred prijateljima da ja to mogu i da mi ništa od ovoga ne predstavlja problem. A predstavlja. Danas sam slobodan dan provela u krevetu i sada me jebe što je tako, ali uopšte se nisam mogla pomaći.

E sad pošto ja nemam vremena da nešto guglam, da vas pitam:

1. Kakav nježan, kouzi film da gledam večeras uz kokice?
2. Gdje da kupim one čarape do iznad koljena, ne one čipkane, seksi čarape, takve imam, nego one pamučne duboke čarape?
3. Gdje kupujete kjut školski pribor? Naime treba mi jedna dobra dnevnik/sveska i one hemijske u raznim bojama al' da su tanke?

16.10.2017.

Rad je stvorio čovjeka.

Trend kod ljudi koje pratim na instagramu je da se objavljuju slike alarma. Ustaje dva puta sedmično u osam sati i misli da ćemo mi svi sad popadati na dupe kol'ko je vrijedna. Zaboga. Ustajem u četiri, svako jutro jer 10 do 6 moram biti na poslu. Danas je bio 38-mi dan kako radim bez ijednog dana odmora. Danas je ujedno i bio treći dan kako radim 17 sati. Dakle od 10 do 6 do 11 sati naveče. Svako jutro pješke siđem na tramvaj (30 minuta hoda) i svaku noć se pješke popenjem sa tramvaja. Uzbrdo-nizbrdo. Da, slamam se. Slama me posao, slamaju me kolege, slama me little boss kako ga ja zovem jer se još uvijek nismo naučili podnositi jedno drugo. Jebiga, i dalje loše spavam, ali suština je u tome što, iako loše spavam, ja spavam. Bez trazema, spavam kao i sav normalan svijet. Nemam vremena da dišem bukvalno. Danas se gazda derao na mene što jedem i pušim u isto vrijeme ali ja nemam vremena da jedem, pa onda ispušim. Znači tih šest minuta koje ukradem za sebe mogu birati, ili da pušim ili da jedem. A ja se ne mogu odreći ni jednog ni drugog. Trčim na posao, sa posla trčim na fakultet (nisam odustala) sa fakulteta kući na kupanje, večeru i spavanje. To spavanje pretežno znači da se vrtim u krevetu do dva ujutru a kada u četiri zazvoni alarm imam neobjašnjivu želju da se objesim.

***

- Pa kojim dobrom ćeš se vidjeti sa njim?
- Napisala sam mu knjigu.
- Cijelu knjigu?
- Da, cijelu knjigu. Pjesme, poeme, priče, ilustracije. Rukom.
- Ali zašto?
- Bio je ljubav mog života. Ne, on jeste ljubav mog života.

Samo sam ja debil koji momku koji joj se sviđa i kojem se ja sviđam govori takve stvari. Jebeš ti meni mater brate, ali ako te išta o meni naučim, to će biti da je prvo on, pa tek onda ti.

***

Neka neko dođe i odnese me pod tuš?

08.10.2017.

Žuta jesen.

Zaljubljeni par
Kad se budu vjenčali
Kupit će im dar
Darovi će stizati
Oni će otvarati
Kasnije prodavati
A onda rješavati...
I biti sretni
Pa biti ljuti
Pa si majku jebati
Govoriti
„nećemo se više tako nikad sjebati“
I onda opet ispočetka

Zaspao je dok sam mu čitala. Osjećala sam se jadno. Jado Jadovski. Kao kad ti je sva ekipa pozvana na tulum, samo ti ne. Ustala sam se i pospremila kupaonicu, morala sam raditi nešto, bilo što. Svrbilo me jako, jedva sam se suzdržavala od češanja. Leđa i ramena su me već boljela jer sam se toliko češala prethodnih dana. Loše mi je, a tako mi je jebeno dobro. Dobro mi je i kad pospremam i dok radim, dobro mi je dok spavam, dobro mi je čak i kad povraćam. A loše je uglavnom. Loše je kako god okreneš jebeš mu mater. Više se ni ne češkimo dok ležimo, nema više topline ni bliskosti. Gledala sam ga kako spava naslonjena na dovratak i tražila u sebi onu stvar koja me tjerala da ga poželim svaki put kad ga pogledam. Više mi se ni ne jebe sa njim, a bilo je tako dobro, satima je moglo biti dobro. Sad nas je troje u ovoj vezi, i tako brzo, taj treći je postao i najvažniji. Pomalo me je pekla savjest, ali znala sam da i on voli više tog trećeg nego mene. Nego bilo koga na svijetu. Gledajući ga, utripovala sam da je mrtav. Bio je tako blijed, oko usana mu je poplavilo, pluća mu se nisu dizala. Bojala sam se prići mu, ali sam ipak sjela na krevet i protresla mu ramena. Nije reagovao. Bilo me strah, jako me bilo strah, tresla sam ga o krevet, dozivala ga kroz suze, šamarala mu prsa. Nisam ga mogla vidjeti kroz suze kad se promeškoljio i prostenjao.

- Jebote, mislila sam da si umr'o. Gled'o me staklenim očima i smiješio se kao da još uvijek spava. Ustala sam i počela hodati po sobi, nisam mogla držati ruke s' mirom pa sam ih provlačila kroz kosu, hodajući u panici između prozora i vrata. I dalje me gledao kroz isti osmijeh.
- Sjebaćemo se, sve ćemo sjebati. Ovo mora prestati.

***

Skuhala sam nam supu iz kesice i pojeli smo skupa jedan tanjir, na silu. Tjeskoba me razdirala, pekla me savjest, kriza me prala. Strah me. Bojim se. Jako se bojim sebe same. Tješio me da nije tako strašno, da ćemo biti ok. Ne vjerujem mu. Ne vjerujem si.

- Moramo nešto jesti.
- Ne mogu, muka mi je.
- Moramo onda nešto raditi.
- Može, ofarbaj me.

Bio mi je crnjak izaći među ljude po farbu, nazvala sam ga da pričamo na telefon. - Pjevaj mi nešto. Rekla sam dok sam prebirala po policama najjeftinije farbe za kosu. - Šta da ti pjevam. Ne znam jebote, mislim se u sebi, pjevaj, vrišti, pričaj, vadi me odavde, radi nešto. Odlučila sam se na eci-peci-pec i brzo platila farbe te spuštene glave požurila u njegov stan.

- Mala, čestitam ti. Rekao je dok mi je mazao tjeme bojom.
- Što?
- Uspjela si kupiti najcrveniju crvenu koju sam vidio.

***

Ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je dovoljna
da se ušuljam u tebe

Previše zaokupljen
krletkom koju gradim
poskrivečki, super tajno
dok te hranim svojom gladi
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

Jer sve je nevažno, sasvim sigurno
pored tebe svaki će refren pasti u vodu

28.09.2017.

Zažmiri broj do sto

Ja i gazdin sin se ne podnosimo. To je blaga riječ. Mi se toliko nekada posvađamo i deremo jedno na drugo, da onda u huji stojimo čitava dva minuta sa stisnutim pesnicama i bijesno se gledamo u oči. Takmičimo se ko duže može buljiti.

Vidim da se ovdje vode neke polemike o muško-ženskim odnosima.
Šta ja znam, nisam pametna. Da sam pametna dosad bih imala momka i razmišljala o udaji, makar o ozbiljnoj vezi ako ništa. Da, mater je već počela da mi prebacuje činjenicu da nemam momka i da nemam ni želje ni volje da ga imam.

Uglavnom, dosada sam shvatila da ja nemam pojma i da potpuno pogrešno percipiram pojave oko sebe a koje se tiču muškaraca i žena. Ako su muškarci sa Marsa a žene sa Venere, ja sam sa Plutona. I nema mi pomoći.

Ne bojim se biti tipično žensko i u tom nazivu "tipično žensko" ne vidim ništa degradirajuće, a svi muškarci koji su prošli kroz moj život su se lomili da mi utuve u glavu da nisam nimalo tipična. Nekad bih voljela čuti kako svi ti muškarci sada gledaju na svoje iskustvo sa mnom. Koliko su pogriješili a koliko pogodili kada sam ja u pitanju. Mada znam da nikada neću ni doznati takvo nešto.

Žene koje znam pate zbog navodne muške opsjednutosti tijelom i seksom, a svi moji muškarci su se ložili na moj mozak i htjeli da me vole i paze, da me zovu djevojkom i upoznaju sa prijateljima i rodbinom. Izgleda da se na mene lijepi ono od čega bježim. (Mislim da je ovo rekla Vasionka)

Mika Antić je rekao: Mislio sam da idem pravo, a našao sam se u krugu. Parafrazirano.


Noviji postovi | Stariji postovi